gomez’s blog

Dobro, nije baš ekskluzivno, ali lijepo zvuči .)
Kao što možete vidjeti na gore navedenim slikama nova strana Univerziteta u Zenici je skoro završena. Radi se o manjem i vrlo jednostavnom/funkcionalnom CMS/u napisanom u PHP/u od nule, za čiji je development i dizajn zaslužan drug. Trenutno, ljudi sa Univerziteta rade na postepenoj migraciji svih sadržaja sa stare stranice (koja je veoma bogata sadržajem, a sadržaj je implikator dobre stranice u velikom broju slučajeva). Paralelno sa time, radi se na poliranju index/a nove stranice, ali svi radovi će biti završeni u nekoliko sljedećih dana, te nakon toga nova strana ide live.

Sav posao na novoj strani urađen je još prije nekoliko sedmica, međutim, neočekivani problemi sa bazom podataka na starom serveru, ali i činjenica da je svaki dan trebao doći novi server odložili su projekat na neko vrijeme (socijalna priča). Smatramo da će nova strana uveliko olakšati posao Univerzitetskim službenicima ali i posjetiocima omogućiti lakši pristup Univerzitetskim materijalima.

1. Drug
2. Univerzitet Zenica

Prije dvadesetak dana sam obavješten da je stigla nova mašina koja treba da preuzme ulogu glavnog UNI servera. To je podrazumijevalo da je potrebno instalirati operativni sistem, podesiti sve servise i prebaciti sav sadržaj postojećeg servera. Naravno, korisnici toga uopće ne smiju biti svjesni. Radi se o mom zadnjem volonterskom projektu koji je još uvijek aktivan.

Radi se o veoma dobroj mašini: Fujitsu Siemens TX200 S3. Mašina je opremljena sa dva Xeon procesora, dva gigabajta RAM/a, tri gigabitna ethernet/a, RAID kontrolorom i ostalom opremom sa kojom mašine tog tipa dolaze.

Izbor operativnog sistema sveo se na dvije moguće opcije: Gentoo i Debian. Kako sam projekat trebao da uradim u svoje slobodno vrijeme (dakle, poslije posla, a slobodnog vremena je uvijek malo), te sa obzirom na činjenicu da je kompajliranje spor i kompleksan posao Debian se učinio boljom solucijom i na mašini sve uskoro veselo vrtio Debian Etch. Dakle, Gentoo koji se veselo vrtio dvije godine (čini mi se) zamjenjen je Debianom.

40/ak gigabajta samba share/a se prebacivalo nekoliko sati sa starog servera koristeći rsync. U međuvremenu, prebacivano je desetak aktivnih domena sa svim sadržajima. To je naravno podrazumijevalo podešavanje baze, a za tu svrhu redovno koristim dobri stari mysql u posljednjoj stabilnoj verziji (iako planiram da polako sve prebacujem na PGSQL). Dok je rsync lijepo obavljao svoj dio posla, vrijeme je korišteno i za podešavanje DNS servera. Kako tu uvijek ima promjena od verzije do verzije, ovaj put bilo je problema sa MX exchangerima ali i to je relativno brzo riješeno.

Očekivano, najveći problem je predstavljala migracija mail servera. Nekoliko stotina account/a i nekoliko hiljada mailova u njima, kao i sve autentifikacijske postavke trebale su da budu prebaćene bez ikakvih problema. Radi kompatibilnosti koristio sam isti mail server, tako da sam nakon nekih manjih peripetija imamo POP3, IMAP, Spamassasin, CLAM antivirus i ostalo ureduno funkcionirajući.

Dakle, urađeno je prilicno dosta posla u relativno kratkom vremenskom periodu (nekih desetak dana posla, ali samo u slobodno vrijeme). Sa obzirom na činjenicu da tamo imaju ljude koji će održavati ovu instalaciju, moj posao na ovom projektu je završen na duge staze.

1. Fujitsu Siemens
2. Fujitsu Siemens TX200 S3
3. Univerzitet

Nisam nikako uspjevao da napišem post o odlasku u Edinburgh na ovogodišnji Debian Developers Linux Conference, DebConf7. Po samom dolasku sustigle su me brojne obaveze na kojima sam trebao da poradim, pa je sve išlo osim pisanja jednog blog posta.

Prvo je usljedio odlazak iz Zenice za Tuzlu, noćenje u Tuzli kod prijatelja AbsintheSyringe/a i onda deset sati vožnje do Pule. Naime, imali smo direktan let iz Pule za Edinburgh sa kompanijom Flyglobespan (koja usput ima veoma komplikovanu politiku, tako da je veoma poželjno stići na vrijeme jer u suprotnom povrat novca ili neke slične beneficije ostaju u domenu nedosanjanih snova). Put do Pule, naravno, nije prošao uredu. Osim što je toalet u autobusu bio zakljucan cijelo vrijeme (jer nije radio, što meni i nije bio problem, ali mnogim putnicima jeste), autobus se poslije Zagreba, u sredini ničega, na nekom parkingu sa malim resotranom i gomilom auta sa stranim tablama, pokvario.

AbsintheSyringe i ja u Zagrebu

Panika je počela da uzma svoj danak jer je autobus trebao stići tačno na vrijeme, i svako duže zadržavanje je bilo totalno neprihvatljivo. Smoren saznanjem da autobus ne može da nastavi, počeli smo da tražimo alternativni prevoz do Pule. Svi naši pokušaji da uspotavimo normalan kontakt i dogovor sa strancima nije dobro prošao (a shvatio sam i zašto tek kada sam vidio slike). I naravno, našao sam alternativni prevoz, ali doslovno alternativni. Zaustavili smo dvojicu likova u autu na kojem nije bilo stakla na prednjim vratima, likovi sjede bez majica i obuće u autu i vraćaju se sa Thompsonovovog koncerta (na kojem im je, navnodno, nestao jedan od prijatelja). Prva pomisao je bila da ćemo dobro proći ako nam samo uzmu opremu, ali mnogo je izglednija bila šansa da nas uz to negdje dobro i izudaraju. Relativno brzo smo uspostavili normalan kontakt i momci su nas dovukli do samog ulaza na aerodrom u Puli. Prava avantura na samom početku.

Auto kojim smo otišli u Pulu

Na aerodromu u Puli

Umor je odradio svoje

Kako to obično biva, avion je kasnio dobrih nekoliko sati, koje smo iskoristili za neobaveznu diskusiju o Linux operativnom sistemu, a čak smo uspjeli pogledati i film. Trosatni let je prošao sasvim uredu, a pravo je iznenađenje usljedilo na samom aerodromu na kojem nas je sačekao Sapphire (čekao nas je više od pet sati, svaka čast za prijatelja). Malo sam prodiskutoivao sa carinskom službenicom, koja me iznenadila time što je znala za održavanje DebConf/a, a čak je spomenula da su već počeli pristizati ljudi širom svijeta.

Na aerodromu u Edinburghu

Bristo square

Trebam li spomenuti da sam se smrzao po izlasku iz aviona? Prehladno je. Ljeto u Škotskoj je nešto sasvim drugačije od onoga što smo se navikli da je ljeto. Sa obzirom da nije bilo autobusa sa aerodroma, prilično smo se načekali autobus za Princess street, te smo na naše odredište stigli za nešto više od sat vremena vožnje. Veoma impresivna arhitektura, starine na svakom koraku i slično utjecali su na to da se stekne dojam kao da ste ušli u vremensku mašinu. Sve u svemu prelijepo.

Teviot Row House

Kako to obično biva, prvu noć, dakle, nakon nekih 16 sati vožnje, uopće nismo spavali, nego smo to iskoristili za obilazak velikih ulica, ali potom i odlazak u noćni hacklab, u kojem smo ostali cijelu noć. Kako sam imao prilično svježu instalaciju Debiana na svom laptopu, to sam vrijeme iskoristio za konfiguraciju wi-fi, i neko neobavezno šminkanje GNOME/a. Kao što sam i pretpostavljao, AbsintheSyringe nije ostao sa Slackware/om na laptopu i Debian se veselo vrtio do jutra.

Talking with Croatian dev team

Konferencija i ostale aktivnosti vezane za ovogodišnju konferenciju su se održavali u Teviot Row House, u okviru čega je bilo nekoliko konferencijskih sala, dva velika i vrhunski opremljena hacklaba, kafeterija i ostalo. 64 megabitna konekcija je bila garant dobre zabave. Osim što je konferencija bila prilično dobro posjećena i organizovana, iznenadilo me to što na jednom mjestu možete vidjeti brojne važne ljude za FOSS generalno (Mark Shuttleworth, ljudi iz HP/a i tako dalje). Organizacija predavanja je bila veoma dobro organizovana tako da je konferencija ostavljala veoma mnogo slobodnog vremena koje smo iskorištavali tako što smo obilazili grad i brojne historijske znamenitosti ovog prelijepog grada (činjenica da je niko nije bio obevazn na bilo šta, pa sam se ja šalio da sam totalno turistički došao). Odlično raspoloženje je vladalo cijelo vrijeme i nije bilo apsolutno nikakve netrpeljivosti na bilo kojoj relaciji (posebno mislim na Debian – Ubuntu relaciju).

DebCamp hacklab

Odmor pored Škotskog Parlamenta

Smještaj nam je bio odličan, chill out room u kasnim večernjim satima popunjen Debian developerima je bio garancija za dobru zabavu. Sa obzirom da smo bilo smješteni u samom centru grada, ispred našeg hostela moglo se štošta interesantno vidjeti u kasnim večernjim satima. Ljudi željni zabave koji dolaze širom svijeta rade zaisa interesantne stvari. Iako nisam previše istraživao, treba da zaključim da je noćni život u Edinburghu priča za sebe. Svako može da pronađe nešto za sebe. Red od četrdeset metara u objektu zvanom “Liquid room” je za mene bio jasan pokazatelj da treba da stanem i čekam, pa sam tako i uradio. Sjajan provod unutra i veoma visoke cijene. Sve u svemu, nocni život je čista desetka. Bio i proveo se (a i ostali su, samo šute).

Sapphire at chill out room

Treba da kažem da sam posjetio i čuveni Edinburgh castle. Veoma impresivno i lijepo predstavljeno. U okviru DayTrip/a posjetili smo Glasgow a iz Glasgow/a smo otišli za Rothesey odakle smo manjim fairry/em prešli na Bute island gdje smo posjetili Rothesay castle. Način na koji oni vole svoju histoju, te način na koji je predstavljaju je ono što bi svi na ovim prostorima trebali da slijede.

Na putu za Rothesay

Eddy Petrisor and me at Rothesay castle

Postoji mnogo stvari koje bi se mogle napisati o ovogodišnjem Debconf/u, kako sa konferencijske, tako i organizacijske strane. Također, mnogo bi se moglo napisati o samom Edinburghu, i svemu onome što ovaj prelijepi grad može da pokaže i ponudi. Premalo je vremena, a previše obaveza za takvo što. Iskreno se nadam da ovaj post i slike mogu da prenesu barem jedan mali djelić atmosfere koja je vladala.

Sljedeće godine Debian Developers Conference se održava u Mar del Plata u Argentini. Previše daleko za ljude sa ovih prostora, ali se svakako treba potruditi i otići na DebConf.

Sve u svemu, DebConf je jedna od najboljih konferencija generalno u FOSS svijetu.

1. Debian
2. DebConf7
3. Edinburgh
4. AbsintheSyringe